Obična jela (Abies alba Mill.)

Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Abies
Vrsta: Abies alba

Obična jela  je dugovječna crnogorična i najveća vrsta drveća roda Abies u Europi. Dobro podnosi zasjenu te može poslužiti kao „banka sadnica“ pod krošnjama starih dominantnih stabala desetljećima. Stabla ove vrste uobičajeno rastu na visinama od 500-2000 m te im pogoduju duboka, hranjiva i dobro drenirana tla. Među različitim vrstama jele koje prirodno rastu u Europi obična jela je najvažnija s ekonomskog i ekološkog značaja. Čvrsta i lagana drvna građa uglavnom se koristi za drvnu građu, namještaj, šperploče i celulozu dok se mlada stabla također koriste kao božićna drvca. S ekološkog gledišta vrsta je važna za održavanje velike biološke raznolikosti u šumskim ekosustavima.

LIFE SySTEMiC uključuje 5 demonstracijskih ploha ove vrste: jedna se nalazi u Hrvatskoj, a po dvije plohe u Italiji i Sloveniji.

Rasprostranjenost

Područje rasprostranjenosti uglavnom je ograničeno na planinske regije istočne, zapadne, južne i središnje Europe.

Slika: Mapa rasprostranjenosti obične jele (Abies alba Mill.) (EUFORGEN, 2009; www.euforgen.org)
.

Slika: Abies alba cvjetovi i listovi obične jele (C. Giordano/EUFORGEN), Botanička ilustracija vrste Abies alba (Izvor: Prof. Dr. Otto Wilhelm Thomé Flora von Deutschland, Österreich und der Schweiz 1885, Gera, Njemačka; Autor: Walther Otto Müller).

Obična bukva (Fagus sylvatica L.)

Red: Fagales
Porodica : Fagaceae
Rod: Fagus
Vrsta: Fagus sylvatica

Obična bukva listopadna je vrsta koje dostiže visine i do 50 m, a pogoduje joj vlažna klima i dobro drenirana tla do kojih korijeni mogu lako prodrijeti. Na povoljnim staništima široko je rasprostranjena iz razloga što je superiornija u odnosu na druge vrste drveća, jer dobro podnosi zasjenu. Zbog širokog spektra namjene bukva predstavlja  jedno od najvažnijih i najčešće korištenih stabala u Europi. Drvo je vrlo cijenjeno za proizvodnju namještaja, podova, stubišta i glazbenih instrumenata, kao i za šperploče, furniranje i celuloze. Zbog svog visokog energetskog potencijala, bukvine sastojine se uzgajaju kao panjače za ogrjev i proizvodnju drvenog ugljena. Ova vrsta služi i kao izvor prehrane za brojni biljni i životinjski svijet, posebno u vrijeme plodonošenja, svakih 5 do 8 godina.

LIFE SySTEMiC uključuje 12 demonstracijskih ploha ove vrste: jedna se nalazi u Hrvatskoj, sedam je u Italiji, a tri plohe se nalaze Sloveniji.

Rasprostranjenost

Obična bukva široko je rasprostranjena diljem središnje i zapadne Europe.

Slika: Mapa rasprostranjenosti obične bukve (Fagus sylvatica L.) (EUFORGEN, 2009; www.euforgen.org).

Slika: Botanička ilustracija (Izvor: www.biolib.de; Original book source: Prof. Dr. Otto Wilhelm Thomé Flora von Deutschland, Österreich und der Schweiz 1885, Gera, Njemačka), Listovi vrste Fagus sylvatica L. (Daniel Baránek/Wikimedia/EUFORGEN).

Crni bor (Pinus nigra J.F.Arnold)

Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Pinus
Podrod: P. subg. Pinus
Sekcija: P. sect. Pinus
Subsekcija: P. subsect. Pinus
Vrsta: Pinus nigra J.F. Arnold

Crni bor je veliko crnogorično zimzeleno drvo, koje u zrelosti može doseći 20–55 m, dok širina krošanja može doseći do 15m. Kora je siva do žuto-smeđa, uzdužno ljuskasto ispucana koja s godinama postaje sve jače ispucana. Cvijetanje je od svibnja do lipnja. Drvo je izdržljivo, bogato smolom i lako obradivo, što ga čini pogodnim za izradu podova, općenito za građu i namještaj. Zbog dobre sposobnosti podnošenja zagađenja, kao i zbog zanimljivog vizualnog oblika, drvo se dodatno koristi kao ukras u urbanism sredinama. Koristi se za božićna drvca, ogrjev i sadnju drvoreda. Crni bor je vrsta koji ne podnosi zasjenu, ali otporna je na vjetar i sušu. Vrsta je učinkovita za suzbijanje erozije tla i klizišta te se često koristi za pošumljavanje. Postoji širok raspon podvrsta crnog bora, od kojih svaka ima posebne zahtjeve za staništem, s obzirom na tipove tla i klime.

LIFE SYSTEMiC uključuje tri demonstracijske plohe ove vrste: dvije se nalaze u Hrvatskoj, a jedna u Sloveniji.

Rasprostranjenost

Pinus nigra J.F. Arnold ima široku, ali raspršenu rasprostranjenost u Europi i Maloj Aziji, a uglavnom se nalazi u planinskim područjima.

Slika: Mapa rasprostranjenosti crnog bora (Pinus nigra J.F.Arnold) (EUFORGEN 2009; www.euforgen.org)

Slika: Habitus vrste Pinus nigra J.F.Arnold (Jean-Pol GRANDMONT/WIKIPEDIA) i botanička ilustracija (Autor: Franz Eugen Köhler, Köhler’s Medizinal-Pflanzen).

Pinija (Pinus pinea L.)

Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Pinus
Podrod: P. subg. Pinus
Sekcija: P. sect. Pinus
Podsekcija: Pinus subsect. Pinaster
Vrsta: Pinus pinea L.

Pinija, pinj ili pitomi bor crnogorična je vrsta drveća. Pinija je uglavnom poznata i komercijalno važna zbog visoko hranjivih i jestivih sjemenki, koje se zovu pinjoli. Drvo je loše kvalitete, ali lokalno se koristi za izradu namještaja i smolarenje. Koristi se i stabilizaciju pješčanih dina i kao hortikulturna vrsta u toplijim regijama Europe. Pinija dobro raste u suhim i sunčanim područjima s visokim temperaturama, ali podnosi i mraz. Unatoč niskoj genetskoj raznolikosti, rasprostire se na različitim tlima i klimatskim uvjetima. Preferira pješčana i kisela tla, ali i dolazi i na vapnencima, dok je na ilovastim tlima rast ograničen.

LIFE SYSTEMIC uključuje tri demonstracijske plohe ove vrste: jedna se nalazi u Hrvatskoj, a preostale dvije nalaze se u Italiji.

Rasprostranjenost

Prirodna rasprostranjenost pinije nalazi se blizu mediteranskog bazena te se proteže od Portugala do Sirije.

Slika: Mapa rasprostranjenosti pinije (Pinus pinea L.) (EUFORGEN, 2009; www.euforgen.org).

Slika: Habitus pinije (Autor: Ra Boe/WIKIPEDIA) i češeri (Nepoznati fotograf/WIKIMEDIA/EUFORGEN)

Primorski bor (Pinus pinaster Aiton)

Red: Pinales
Podorica: Pinaceae
Rod: Pinus
Podrod: P. subg. Pinus
Sekcija: P. sect. Pinus
Podsekcija: Pinus subsect. Pinaster
Vrsta: Pinus pinaster Aiton

Primorski bor crnogorična je autohtona vrsta na području zapadnog Sredozemlja. Otkada je kultivirana, prirodno dolazi u drugim dijelovima srednje i južne Europe te u sjevernoj Africi. Drvo se koristi za konstrukcije, namještaj i stupove i smolarenje. Koristi se za stabilizaciju dina i padina, kao zaštitni pojas u blizini obalnih područja i za proizvodnju supstrata u rasadnicima. Vrsta je koja zahtijeva svjetlost te uključuje nekoliko različitih podvrsta s velikom genetskom raznolikošću i širokog ekološkog raspona. Izvorno je vrsta dolazila u toplim i vlažnim predjelima, ali kao rezultat višegodišnjeg uzgoja i prilagodbe izvan svog prirodnog arela, stvorila je toleranciju na mraz, ljetnu sušu te vapnenačka i siromašna tla. Raste na nadmorskoj visini do 2000 m u čistim ili miješovitim sastojinama. Primorski bor smatra se invazivnom vrstom na južnoj hemisferi.

LIFE SYSTEMiC uključuje jednu demonstracijsku plohu ove vrste koja se nalazi u Hrvatskoj.

Rasprostranjenost

Areal ove vrste pokriva područje zapadnog mediteranskog sliva te se proteže od Portugala i sjeverne Španjolske (posebno u Galiciji) prema južnoj i zapadnoj Francuskoj, istočnoj i zapadnoj Italiji, Hrvatskoj, od juga prema sjeveru Tunisa, Alžira i sjevernog Maroka.

Slika: Mapa rasprostranjenosti primorskoga bora (Pinus pinaster Aiton) (EUFORGEN 2009; www.euforgen.org).

Slika: Grančice (autor nedostupan/Wikipedia) i češeri (MGR/WIKIMEDIA/ EUFORGEN) vrste Pinus Pinaster.

Hrast medunac (Quercus pubescens Willd.)

Red: Fagales
Podorica: Fagaceae
Rod: Quercus
Podrod: Quercus subg. Quercus
Sekcija: Quercus sect. Quercus
Vrsta: Quercus pubescens Willd.

Hrast medunac listopadna je vrsta drveća, koja raste do 20 m, a često se može pronaći kao križanac s drugim hrastovima. Ova vrsta inferiorna je u usporedbi s mnogim drugim vrstama hrasta; stoga se koristi uglavnom za ogrjev i samo povremeno za stolariju, izgradnju brodova i izradu ambalaže. Služi i kao domaćin ekonomski važnim tartufima. Hrast medunac preferira dobro drenirana vapnenasta tla, ali raste i na kiselim tlima u toplijim područjima. Uobičajeno se nalazi na padinama između 200-800 m, ali je vrlo prilagodljiv i raste do 1300 m. Vrsta je koja dobro podnosi mraz zimi i sušu ljeti.

LIFE SySTEMiC uključuje jednu demonstracijsku plohu ove vrste koja se nalazi u Sloveniji.

Raprostranjenost

Autohtona je vrsta na području južne Europe i jugozapadne Azije, od sjeverne Španjolske (Pirineji) istočno od Krima i Kavkaza. Nalazi se i u Francuskoj i dijelovima središnje Europe

Slika: Mapa rasprostranjenosti hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.) (Giovanni Caudullo https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/deed.en/WIKIPEDIA)

Slika: Ilustracija listova, cvata i žira vrste Quercus pubescens Willd. (G.Bernetti/EUFORGEN). Listovi vrste Quercus pubescens Willd. (Franz Xaver/WIKIPEDIA)

Hrast lužnjak (Quercus robur L.)

Red: Fagales
Podorica: Fagaceae
Rod: Quercus
Podrod: Quercus subg. Quercus
Sekcija: Quercus sect. Quercus
Vrsta: Quercus robur L.

Hrast lužnjak je veliko, dugovječno listopadno stablo, široko rasprostranjeno u Europi. Predstavlja jednu od ekonomski i ekološki najznačajnijih listopadnih vrsta drveća u Europi. Drvo hrasta je tvrdo i izdržljivo, a ima namjenu u izgradnji, proizvodnji namještaja, furniranju te se koristi za ogrjev. Zbog visokog udjela tanina otporan je na napade insekata i gljivica, a koristi se u proizvodnji bačvi i žestokih pića. Hrastovi općenito kao vrste šumskog drveća također imaju važnu ekološku ulogu te su domaćini mnogim kukcima, a njihovi plodovi. Krošnje hrastova propuštaju dovoljnu količinu svjetlosti što obogaćuje sloj prizemnog rašća. Hrast lužnjak vrlo je tolerantan na različite uvjete tla i kontinentalnu klimu. Pridolazi u vlažnim područjima uz potoke i rijeke, ali preferira plodna i vlažna tla. Pionirska je vrsta u ravnicama i brdima, dok je kasna sukcesivna vrsta u dolinama i poplavnim nizinama.

LIFE SYSTEMiC uključuje tri demonstracijske plohe ove vrste: jedna se nalazi u Sloveniji, jedna u Italiji i jedna u Hrvatskoj.

Rasprostranjenost

Hrast lužnjak je autohtona vrsta na području Europe zapadno od Kavkaza

Slika: Mapa rasprostranjenosti hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) (EUFORGEN, 2009; www.euforgen.org).

Slika: Listovi vrste Quercus robur L. (4nuc/Wikimedia/EUFORGEN); Žir vrste Quercus robur L. (Twid/Wikimedia/EUFORGEN) ; Cvat vrste Quercus robur L. (Simon Eugster/Wikimedia/EUFORGEN)

Hrast crnika (Quercus ilex L.)

Red: Fagales
Podorica: Fagaceae
Rod: Quercus
Podrod: Quercus subg. Quercus
Sekcija : Quercus sect. Cerris
Vrsta : Quercus ilex L.

Hrast crnika dugovječno je zimzeleno stablo koje karakteriziraju kožnati listovi. Drvo ove vrste je tvrdo i koristi se za izradu drvenih predmetea poput drški i dijelova stolarskog alata. Obično se gospodari kao šuma panjača, uglavnom za proizvodnju ogrjevnog drva. Tradicionalno su se stabla sadila na pašnjacima te su žirevi služili za ispašu stoke. Žirevi se još uvijek koriste kao hrana za svinje i izvor hrane za druge vrste divljih životinja. Hrast crnika je otporan na zasjenu te može proklijati i razmnožavati se u podstojnoj etaži. Raste dobro na različitim tlima i može podnijeti razne klimatske uvjete na Mediteranu od toplih do vrlo hladnih, na velikim nadmorskim visinama.

LIFE SYSTEMiC uključuje jednu demonstracijsku plohu ove vrste koja se nalazi u Hrvatskoj.

Rasprostranjenost

Autohtona je vrsta središnjeg i zapadnog dijela Sredozemlja gdje se često nalazi u miješovitoj vegetaciji, zajedno s drugim zimzelenim listačama.

Slika: Rasprostranjenost podvrste Q. ilex ilex (zeleno), Q. ilex rotundifolia (ružičasto) (Autor: Giovanni Caudullo, https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/deed.en/WIKIPEDIA).

Slika: Listovi vrste Quercus ilex L. (Fritz Geller-Grimm/Wikimedia/EUFORGEN).